Na obali Save u vikend naselju Burum (Zasavica II) nalazi se mala ekofarma sa zaokruženom biljnom i stočarskom proizvodnjom. Dragana i Zoran su se doselili ovde pre tri godine kako bi podigli plastenike i započeli proizvodnju organske hrane.  Pored uobičajenih problema sa kojima se sreću svi organski proizvođači, kao što je nedostatak inputa na domaćem tržištu koji su dozvoljeni za upotrebu u organskoj proizvodnji, Dragana i Zoran su primorani da se bore sa nedostatkom električna energija, koja im još uvek nije dostupna. Trenutno su snabdeveni sa 3 manja solarna panela ukupne snage 200 W i 2 akumulatora od 100 A, što je nedovoljno za uređaje kao što su frižider ili zamrzivač. Markovići se dovijaju na raznorazne načine kako bi biljkama, životinjama i njima samima obezbedili potrebne uslove za život.  „Iako smo se doselili u ovaj kraj, sada živimo tu i primili smo se kao korov, imamo poljoprivredno gazdinstvo u organskom statusu, mnogo ideja i planova“ – kaže Dragana. Jaka volja, velika energija, vera u sebe, ljubav ka prirodi, mašta koja i nemoguće pretvara u stvarnost su vrline koje su održale ovu farmu.

Ekofarma Dragane i Zorana ima 7 ari šume, 7 plastenika ukupne površine 600 m2 i nepun hektar zemlje na kome se uzgaja povrće, voće i ratarske kulture koje se koriste za ishranu kokošaka i koza, a od životinja se dobija organsko đubrivo za biljne kulture. U decembru mesecu se u njihovim plastenicima  može ubrati paprika strižanka, paradajz, salata, luk, keleraba, kupus, rotkvice. Koriste tehničku vodu za zalivanje preko sistema kap po kap, spravljaju biopreparate od pepela, ljuski od jaja, zaperaka paradajza, koprive a prave i kombinaciju đubriva i zaštitnog sredstva. Kompletnu proizvodnju obavljaju sami uz povremenu pomoć prijatelja. Sezonske radnike ne mogu da nađu jer je u njihovom kraju posebno teško doći do njih. U okolini se nalaze dva velika konvencionalna proizvođača voća i grožđa pa gotovo sva radna snaga bude na tim proizvodnim parcelama. Svaki vikend su u Beogradu na pijaci u Bloku 44 gde snabdevaju svoje stalne mušterije sa kojima imaju izgrađen odnos međusobnog poverenja.  Poljoprivredna proizvodnja je održiva samo ukoliko je profitabilna, odnosno korisna za porodice kojima obezbeđuje odgovarajući prihod i kvalitet života, uz očuvanje životne sredine. Na Draganinom i Zoranovom primeru možemo zaključiti da se ovde isključivo radi o ljubavi i čeličnoj volji jer su u situaciji sa više otežavajućih faktora i koja teško da može da im donese profit. Današnji izazov je pronalaženje strategije koja će razviti svest kupaca, tako da očuvanje društvene pravičnosti, očuvanje resursa i životne sredine budu jedni od odlučujućih motiva prilikom kupovine organskih proizvoda.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *