Pored motivacije farmera za organskom proizvodnjom ona mora i sa ekonomskog aspekta da bude isplativa, jer samo ako ta proizvodnja može da izdržava domaćinstvo i daje povoljan prihod proizvođaču da živi pristojno, ona može biti uspešna.

Prelaz na organsku proizvodnju uglavnom donosi smanjenje prinosa od 10 % do 50 %, zavisno od useva i sistema gajenja. Da bi bio siguran ,farmer koji je zainteresovan za prelazak na organsku poljoprivredu, treba da očekuje pad prinosa u početnim godinama proizvodnje i izvestan oporavak posle tri do pet godina.

Organska poljoprivreda je jedan od oblika poljoprivrede sa manjim ulaganjima i većim smanjenjem troškova. Farmer, koji prelazi na organsku poljoprivredu, veoma efikasno može da smanji troškove, npr. reciklažom najveće moguće količine materija na farmi. Troškove radne snage može smanjiti korišćenjem preventivnih mera u zaštiti od bolesti, štetočina i korova. Troškove ulaganja može da smanji upotrebom lokalnih biljaka za pripremu sopstvenih pesticida, gajenjem životinja za sopstvenu proizvodnju đubriva, mleka, jaja i mesa, proizvodnjom sopstvene stočne hrane, deljenjem opreme i mehanizacije sa susedima itd.

Organska poljoprivreda usmerena je na budućnost i dalji razvoj, ne samo sa aspekta zaštite životne sredine i unapređenja zdravlja ljudi, već i sa stanovišta ekonomskog prosperiteta. Ona svoje efekte daje tek posle dužeg niza godina.

Glavni cilj organske poljoprivrede je održavanje i povećanje plodnosti zemljišta. Takođe, jedan deo biljne proizvodnje je usmeren ka biogas postrojenju koji, uz tečni i čvrsti stajnjak, koristi i kukuruznu silažu da bi stigao do svog glavnog proizvoda – električna i toplotna energija, i nus proizvoda – supstrat (organsko čvrsto đubrivo) i rastvor (organsko tečno đubrivo).

Organskim đubrivom prihranjujemo površine koje koristimo u biljnoj proizvodnji. Organsko đubrivo čini zemljište rastresitim, stvara se prostor za vazduh koji je potreban za rad zemljišnih mikroorganizama. Rastreseno zemljište bolje upija vlagu i bolje je drži, što je bitno za područja sa malo padavina.

Organska proizvodnja plodoredom kao sistemom biljne proizvodnje i drugim agrotehničkim merama, ostvaruje cilj – očuvanje „živog” zemljišta kao osnove poljoprivredne proizvodnje. To podrazumeva povećanje biološke aktivnosti zemljišta pravilnim đubrenjem i održavanje strukture zemljišta, uvođenje kultura sa dubokim korenom, zatim leguminoza i kultura pogodnih za đubrenje.

Mikroorganizmi u tlu imaju važnu ulogu u obradi i obezbeđenju hranljivih materija biljkama. Zemljište je potrebno obrađivati lakim oruđima da se što manje remeti životni prostor zemljišnih organizama. Zato, jedan od glavnih zadataka organskog proizvođača je da se pobrine za biološku aktivnost.

Organska proizvodnja teži uspostavljanju zatvorenog sistema proizvodnje. To podrazumeva proizvodnju krmnih smeša, vezivanje azota setvom leguminoza, kompostiranje otpadaka, zaustavljanje erozije zemljišta i pravilno rukovanje biljnim otpacima i stajnjakom. Biljne bolesti, štetočine i korovi se, u organskoj proizvodnji, suzbijaju pravilnim izborom vrsta i sorti bilja i uništavanjem korova fizičkim i mehaničkim putem. Suštinu zaštite biljaka čine metode integralne zaštite, uz primenu različitih bioloških sredstava za zaštitu. Korišćenje vode za navodnjavanje u proizvodnji organske hrane i njen kvalitet je veoma značajna mera. Voda za navodnjavanje mora biti I ili II klase.

Izvor: Poljosfera

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *