Tamo gde Suce umiva Južnobanatsku ravnicu, a nebo grli plodnu zemlju,  između Kovačice i Pančeva, nalazi se Crepaja, selo vrednih domaćina, topota gizdavih lipicanera i nadaleko poznate  Crepajačke fijakerijade, mesto iz čije škole su u svet zakoračili veliki srpski vizionari Mihajlo Pupin i Uroš Predić. I baš tu, na rodnoj grudi njegovih predaka, živi i radi Zoran Atanacković  jedan od prvih proizvođača organske hrane u Srbiji.

Nekadašnji radnik  fabrike Minel iz Pančeva i hemisjke industrije za proizvodnju plastičnih masa, nakon pogoršanog zdravstvenog stanja, odaziva se novom životnom pozivu i okreće održivom pravcu poljoprivredne proizvodnje-organskoj poljoprivredi.  Sa organskom proizvodnjom Zoran je započeo još davne 1999. godine, pre uvođenja prvog zakona o organskoj poljoprivredi, koji je nastupio na snagu 2000. godine. Tako je najpre sa dva hektara započeo da gaji određene vrste žitarica, a kako je vreme prolazilo i znanje se sticalo, svoju proizvodnju je proširio na 8 ha na kojima gaji gotovo zaboravljene autohtone sorte.

„Početak nije bio lak, sve što se do tada mnogo lakšim načinom u konvencionalnoj proizvodnji moglo rešiti, uz  jednostavnu upotrebu hemijskih sredstava, ulaskom u organsku proizvodnju javljala se veća potreba za radnom snagom, potreba da se motika ponovo uzme u ruke i radi.“

Međutim vremenom je postignut uravnoteženi sklad ka kome se od samog početka težilo, a sve u cilju uspostavljanja zatvorenog kruga na gazdinstvu, uz minimalne inpute van domaćinstva.

„ U Crepaji sve rađa i određeni delovi atara su sa najplodijim zamljištem u Vojvodini, ali je neophodno odnostiti se prema njemu tako da tu blagodat koju imamo, šačuvamo i za buduće generacije“, navodi Atanacković.

Organsko gazdinstvo su do sada posetili brojni eminentni stručnjaci iz organske poljoprivrede, ali i brojni spotisti, umetnici  koji su redovni kupci njegovih proizvoda. Jednom prilikom imao je i posetu ministra poljoprivrede sa Kube, kao i brojnih naučnika iz Rusije, Tajlanda na čemu je posebno zahvalan.

Organski proizvođač iz Crepaje na svojim sertifikovanim njivama gaji soju, azuki pasulj, tetovac, žuti, beli i crveni kukuruz, pšenicu, lan i suncokret. Ponosan je na to što gaji autohtone sorte koje su na žalost sve više izložene njihovom nestanku. Posebno je srećan što gaji speltu, koja je gajena još pre 7000 godina u dolinama reke Nila, na području nekadašnjeg tzv. Plodnog polumeseca. Trenutno nema problema sa tržištem i plasmanom svojih proizvoda, ali smatra da je neophodno da država prepozna ovakav potencijal i da se podstakne razvoj ove komparativne delatnosti.

Drago bi mi bilo da se što više mladih ljudi uključi u organsku proizvodnju i da svet propozna naš kvalitet. Zadovoljstvo je raditi ono što i ostale ljude čini srećnim, a to je zdravlje. Srećan sam što barem na takav način mogu pomoći ljudima i svojoj porodici, da uživaju u zdravlju i blagodati koja nam priroda pruža i to je nešto što nema cenu. Nije uzalud poslovica naših starih da zdrav čovek ima hiljadu želja, a bolestan samo jednu-da ozdravi“ , sa osmehom na licu zaključuje, pionir organske proizvodnje, Zoran  Atanacković.

Autor: Bojan Vojnov

Foto: Stefan Manja

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *