Za samoniklo lekovito bilje smatra se da je iz organske proizvodnje ako je sakupljeno na jasno ograničenom prostoru uz poštovanje svih zakonskih odredbi u pogledu sušenja, skladištenja, etiketiranja i transporta, po principima organske poljoprivrede.

Prema Pravilniku o kontroli i sertifikaciji u organskoj proizvodnji i metodama organske proizvodnje (Objavljen u „Službenom glasniku RS”, broj: 48/11), sakupljanje divljih biljnih vrsta iz prirodnih staništa smatra se metodom organske proizvodnje ako:

1) ta područja nisu tretirana sredstvima koja nisu dozvoljena za upotrebu u organskoj proizvodnji, u periodu od najmanje tri godine pre sakupljanja;

2) sakupljanje ne utiče na stabilnost prirodnog staništa ili održavanje vrsta u zoni sakupljanja;

3) je uspostavljen zaštitni pojas pored puteva ili drugih izvora zagađenja, određen od strane ovlašćene kontrolne organizacije, radi zaštite od kontaminacije;

4) se sakupljanje vrši u skladu sa propisom kojim se uređuje zaštita retkih, proređenih i endemičkih ugroženih biljnih vrsta i nezaštićenih biljnih vrsta.

Površine pod gajenim lekovitim biljem variraju u zavisnosti od situacije na tržištu u pojedinim godinama. Složenost primene principa organske proizvodnje u gajenju lekovitog bilja leži u brojnosti vrsta (u svetu se gaji oko 150 vrsta, kod nas oko 50), u različitosti primenjene agrotehnike, načinima zasnivanja zasada (semenom, rasadom, vegetativno), različitosti biologije vrsta (jednogodišnje, dvogodišnje, višegodišnje vrste) i drugo.