Međunarodna federacija pokreta za organsku poljoprivredu (IFOAM) je definisala četiri najvažnija pricipa organske poljoprivrede. Na njima se zasnivaju regulative EU, zatim Codex Alimentarius, kao i Zakon o organskoj proizvodnji Republike Srbije.

1. Princip zdravlja
Princip1.1 Organska poljoprivreda treba da održi i unapredi zdravlje zemljišta, biljaka, životinja, ljudi i planete u celosti. Ovaj princip se zasniva na tome da se zdravlje pojedinca i društvenih zajednica ne može odvojiti od zdravlja ekosistema jer samo zdrava zemljišta proizvode zdrav rod koji neguje zdravlje životinja i ljudi. Uloga organske poljoprivrede, bez obzira na to da li je reč o zemljoradnji, preradi, distribuciji ili potrošnji jeste da održi i poboljša zdravlje ekosistema i organizama od onih najmanjih, koji se nalaze u zemljištu, do ljudskih bića.

Princip1.2 Osnovni cilj organske poljoprivrede je proizvodnja visoko kvalitetne, zdrave hrane što doprinosi prevenciji zdravlja i dobrobiti ljudi. To se postiže stvaranjem optimalnih agroekoloških uslova sa biološkim aktivnostima sličnim onima u prirodi, a bez materija koje mogu hemijski i biološki kontaminirati proizvode i namirnice.

2. Princip ekologije
Princip2.1 Organska poljoprivreda se zasniva na dinamičnim ekološkim sistemima i ciklusima sa međuzavisnim odnosima i tako primenjenim merama doprinosi zaštiti biodiverziteta koji je sa svojom raznovrsnošću od velikog značaja. Proizvodnja treba da bude zasnovana na ekološkim procesima i recikliranju. Ishrana i blagostanje se ostvaruju kroz ekologiju specifičnog proizvodnog okruženja.

Princip2.2 Upravljanje organskom proizvodnjom se mora prilagoditi lokalnim uslovima, ekologiji, kulturi i drugim specifičnostima. Unošenje novih resursa treba smanjiti ponovnim korišćenjem starih, recikliranjem i efikasnim korišćenjem materijala i energije da bi se kvalitet prirodne sredine održavao i poboljšavao, a resursi očuvali. Organska poljoprivreda treba da postigne ekološku ravnotežu pažljivim osmišljavanjem sistema zemljoradnje, zasnivanjem staništa i održavanjem genetske i poljoprivredne raznolikosti. Oni koji proizvode, prerađuju, trguju ili troše organske proizvode treba da zaštite i pozitivno da deluju na zajedničko okruženje, uključujući pejzaž, klimu, staništa, biodiverzitet, vazduh i vodu.

3. Princip pravednosti
Princip3.1 Organska poljoprivreda treba da se razvija na odnosima koji osiguravaju pravednost prema opštem okruženju, prirodi i životu. Pravednost je okarakterisana jednakošću, poštovanjem, pravdom i vođenjem računa o svetu koji delimo, među ljudima, kao i njihovim odnosom prema drugim živim bićima. Ovo načelo naglašava da osobe uključene u ogansku poljoprivredu (poljoprivrednici, radnici, prerađivači, distributeri, trgovci i potrošači) trebaju da razvijaju međuljudske odnose na način koji osigurava pravednost na svim nivoima.

Organska poljoprivreda treba da obezbedi dobar kvalitet života svima koji su u nju uključeni i da doprinese suverenitetu u pogledu hrane i smanjenja siromaštva. Princip3.2 Ona teži da proizvede dovoljne količine hrane dobrog kvaliteta i drugih proizvoda. Ovaj princip zagovara obezbeđivanje uslova za život životinja koji su u skladu sa njihovom fiziologijom, prirodim ponašanjem i blagostanjem. Prirodnim i ekološkim resursima koji se koriste u proizvodnji i potrošnji treba upravljati na način koji je društveno i ekološki pravedan i treba da se sačuva za buduće generacije. Pravednost zahteva sisteme proizvodnje, distribucije i trgovine koji su otvoreni, pravedni i odgovorni za stvarne ekološke troškove i troškove društva.

4. Princip negovanja i staranja
Princip4.1 Organskom poljoprivredom treba upravljati na oprezan i odgovoran način da bi se očuvalo zdravlje i blagostanje sadašnjih i budućih generacija i ekosistema. Organska poljoprivreda je dinamičan ekološki sistem koji reaguje na unutrašnje i spoljašnje zahteve i uslove. Oni koji se bave organskom poljoprivredom mogu da poboljšaju efikasnost i povećaju produktivnost, ali bez rizika da se ugroze zdravlje i blagostanje. Shodno tome, potrebno je pažljivo procenjivati vrednost novih tehnologija i stalno revidirati postojeće metode.

Princip4.2 Ovaj princip kaže da su oprez i odgovornost ključni momenti u upravljanju, razvoju i izboru tehnologija u organskoj poljoprivredi. Nauka je ta koja će osigurati da organska poljoprivreda bude zdrava, bezbedna i ekološki zdrava. Međutim, naučno znanje samo po sebi nije dovoljno. Praktično iskustvo, akumulirana mudrost, kao i tradicionalno i lokalno znanje nude valjana rešenja, testirana vremenom. Organska poljoprivreda treba da spreči značajne rizike usvajanjem odgovarajućih tehnologija i odbijanjem nepredvidivih, kao što je genetsko inženjerstvo. Odluke treba da odražavaju vrednosti i potrebe svih koji bi mogli biti pogođeni, transparentnim i participativnim procesima.